Sa visokim traženjem čelika, industrija je spremna za novu eru tehnološki orijentisane proizvodnje čelika. Ove promene nisu samo o napretku; one su i o zaštiti životinjskog sredina i poboljšanju održivosti. U ovom članku raspravljam o tome kako se industrija razvija u oblastima poput umetne inteligencije, obnovljivih izvora energije i u drugim zemljama gde se stvaraju nove materijale koji smanjuju emisiju ugljičnog dioksida i ipak pružaju odličnu performansu.
Industrija čelika je uvek zavisila od znatno onesnažujućih procesa topljenja u topnicama za proizvodnju čelika. To je vodilo do visokih emisija ugljikovog onesnaženja. Nedavno, međutim, inovacije donose promene. EAF-ovi postaju popularniji jer se pokreću na šećerastom čeliku i mnogo su energetski efikasniji. Sa novim mogućnostima EAF-ova, proizvođači mogu manje zavisiti od fosilnih goriva i emisije mogu biti znatno smanjene. Prijelaz na AI i ML takođe poboljšava linije proizvodnje, održavanje, sisteme kontrole kvaliteta, a najvažnije, izlazak sa smanjenjem otpada.
Uz to se razvija i novatoriska tehnika koja uključuje korišćenje vodika u proizvodnji čelika. Industrija sv证đa pojavu vodikovih procesa direktnog redukciranja kao prihvatljivog zamištaja za obustavu izvora emisije ugljikovih gasova. Postoje ogromne mogućnosti na tržištu čelika ako se koksa zameni vodikom kao reducentskim sredstvom, jer će emisija povezana sa proizvodnjom postati zanemarljiva. Već je broj pilota studija došao na površinu, a prateći razvoje u vodikovoj tehnologiji čini se da je nov trend koji su preuzeli vodeći proizvođači čelika.
Pored inovacija u procesima, kreiranje novih materijala menja oblik celočkog poslovnog sektora čelika. Proizvodnja naprednih visoko-jačkih čelika (AHSS) i ultra-visoko-jačkih čelika (UHSS) trenutno je u razvoju i cilj joj je da ispunjava potrebe za čelikom u automobilima i zgradama. Primena ovih materijala ne samo što ispunjava strukturne zahteve, već su i komponente koje smanjuju težinu, šta povećava efikasnost u pređivanju troškova goriva za vozila i emisija ugljičnog dioksida u konstrukcijama.
Kružne ekonomije u velikoj meri utiču na inovacije tehnologija koje se koriste za reciklažu materijala. U celikarskoj industriji, zatvoreni sistemovi traže da maksimizuju efikasnost sakupljanja resursa procesiranjem celikastog školjka iz otpada proizvodnog ciklusa. Ti sistemi dalje integriraju drveno celiko u sledeće proizvodne cikluse. Takva razvojna rešenja pomazu poslovima da stvore modele sa manjim uticajem na životnu sredinu, osmišljavajući efikasan poslovni sistem koji koristi reciklirani otpad. U svetu i društvu koje se okreće oko ekologije, otpad se transformiše u vrednost.
Takođe, napredak u elektroarsnim pećinama, proizvodnji hidrogena i drugim novim materijalima ponovo definira industriju. Uvođenje novih sistema dovodi do značajne promene unutar čelikarske industrije, otvaramoći put različitim tehnološkim promenama u sektoru obrade sekundarnih materijala. Takve obećavajuće promene su prijateljske prema životinju i ekonomski efikasne. Takođe, materijali koji štitre i čuvaju ugljični dioksid iz vazduha su na horizontu. Nadamo se da sljedeća generacija nauči da prihvaća ekološki prijateljske prakse i da iskorišta očekivane pogodnosti.